Politika

Predstavljamo predstavnike: Sve što morate znati o Šefiku Džaferoviću!

Ko je Šefik Džaferović, kandidat SDA za Predsjedništvo BiH, šta je njegov svjetonazor, kako je tekao njegov životni i politički put, ko su mu bili roditelji, kako je odgajan, s kime se sukobljavao tokom političke karijere, kojoj je ideji bio odan? Za Stav otkriva svoju političku filozofiju

On je samozatajan i odmjeren čovjek koji posljednjih četrdesetak godina staloženo radi unutar državnog sistema kao pravni stručnjak i političar od kojeg nećete čuti povišene tonove i neodmjerene izjave. Takva je i njegova porodica, supruga ekonomski stručnjak, a sin i kćer uspješni mladi pravnici. Šefik Džaferović je čovjek za kojeg kažu da je jedan od najvećih i najpredanijih radnika na našoj političkoj sceni, a tvrdi da svoju kampanju, političku utakmicu za člana Predsjedništva BiH ispred Stranke demokratske akcije, ne misli raditi napadno. To podrazumijeva da ne želi upasti u neukusna samohvalisanja. Primjerice, detalje o svojoj vjerskoj predanosti ne želi iznositi, osim što će skromno reći da je islamskom vjerozakonu odan na razini morala i da je molitva čin skrušenosti u tišini, a da je sekularnoj državi odan na razini zakona.

Bio je jedan od najboljih studenata na Univerzitetu u Sarajevu, dobitnik studentske “Zlatne značke”. Pravni fakultet je završio u rekordnom roku s nepune 22 godine, a samo 10 godina kasnije, s najvišim preporukama bio je predložen za funkciju vrhovnog sudije, ali te 1990. godine, spletom okolnosti, njegov je životni put krenuo drugim smjerom. Nažalost, o impresivnoj biografiji predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koja je zasigurno preporuka za najviše državničke funkcije, malo se moglo čitati u medijima.

NAJBOLJI STUDENT PREDAN PORODIČNIM VRIJEDNOSTIMA

Ko je Šefik Džaferović, šta je njegov svjetonazor, kako je tekao njegov životni i politički put, ko su mu bili roditelji, kako je odgajan, s kime se sukobljavao tokom političke karijere, kojoj je ideji bio odan? Odmah će reći da populizam odbacuje kao političku metodu jer, osim što smatra da je neiskren, reći će da se njime služe oni koji žele doći na cilj ne služeći se činjenicama, zbog čega na koncu dolazi do razočarenja.

“Društva danas imaju veliki problem zbog utjecaja populizma pri donošenju odluka. Više sam pristalica realnog i objektivnog, na činjenicama utvrđenog pristupa, jer u politici nema ništa gore od iznevjerenih obećanja. To je jedan veliki grijeh kada je u pitanju politika. Bolje je ne obećati nego obećati pa zatim slagati i iznevjeriti”, otkriva Džaferović svoje političke postavke.

Šefik Džaferović rođen je 9. septembra 1957. godine pored Zavidovića, u selu Brezik, na rijeci Krivaji. Prve tri godine života provodi u porodičnoj kući rahmetli djeda Omera i nane Fate, a zatim s ocem Salihom i majkom Hatkom 1960. godine porodica seli u Donju Lovnicu, mjesto između Zavidovića i Zepča. Doselili su u jedan stan u tzv. Zadružnom domu, gdje otac radi kao poslovođa prodavnice. Brat Ejub rodio se 1960. godine, a sestra Hasnija 1962. godine. Porodica 1967. godine izgrađuje kuću u Zavidovićima, gdje Šefik završava osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1975. upisuje Pravni fakultet u Sarajevu i živi u privatnom smještaju, a svoje slobodne dane provodi u Zavidovićima, gdje pomaže u obiteljskom poslu.

“Moji roditelji, brat, sestra i ja smo naporno radili u osiguravanju naše egzistencije. Otac je nakon odlaska u penziju otvorio jednu piljaru, gdje je prodavao voće i povrće. Ja sam kao gimnazijalac, a kasnije i kao student, svoja ljeta provodio čuvajući i prodavajući lubenice na pijaci u Zavidovićima. Hvala Bogu, uvijek smo zarađivali dovoljno da možemo normalno živjeti. Svi smo radili i gledalo se da se sa svojih deset prstiju osigura sve što je potrebno za egzistenciju. I još nešto, ključno je bilo da se djeca obrazuju, što je mom ocu i majci bilo vrlo bitno. Nikada nismo išli na ljetovanje, ali svetroje smo završili fakultete i porodica je uvijek bila na okupu”, prisjeća se Džaferović.

Diplomirao je kao prvi u generaciji s prosječnom ocjenom 9,26, te je dobitnik “Zlatne značke” Univerziteta u Sarajevu, a radio je i kao demonstrator na predmetu Krivično pravo kod profesora Aleksandra Stajića.

“Prilikom dolaska na fakultet primijećen sam kao neko ko odskače od ostalih studenata, i to me je pratilo sve vrijeme studija i imao sam osjećaj da sam cijenjen i poštovan od ostalih kolega”, objašnjava Džaferović, koji je fakultet završio s nepune 22 godine. Trebao je ostati kako asistent na Odsjeku za krivično pravo, ali u tom trenutku nema raspoloživog mjesta na toj funkciji, a Džaferović odbija preuzeti istu asistentsku poziciju u Banjoj Luci i Mostaru, te se odlučuje vratiti u Zavidoviće da pomogne roditeljima u školovanju brata i sestre. Počinje raditi kao pripravnik u Općinskom sudu u Zavidovićima, a nakon godinu dana polaže pravosudni ispit.

U julu 1980. godine izabran je za sudiju Općinskog suda u Zavidovićima i radi na krivičnom referatu. Suprugu Vildanu, rođenu u Gračanici, upoznao je tokom studija u Sarajevu. Ista generacija, oboje odlični studenti, Vildana ekonomije, a Šefik prava, svoju su vezu okrunili brakom 17. septembra 1980. godine. Sina Jasmina dobili su u julu 1981, a Šefik zatim odlazi na služenje vojnog roka u Bihać, na aeorodrom Željava. Nakon odsluženja vojnog roka, vraća se u Zavidoviće, gdje radi kao sudija do 1986. godine, kada je pozvan na Viši sud u Zenicu, gdje radi na funkciji sudije Okružnog suda do 1992. godine. Dvije godine svakodnevno putuje do Zenice, a zatim porodica seli u taj grad. S njima se tada nalazi i kćer Jasmina, koja je rođena 1988. godine.

POLITIČKA KARIJERA I BLISKOST S ALIJOM IZETBEGOVIĆEM

Džaferović naglašava da je već 1986. postalo jasno kuda stvari idu u bivšoj Jugoslaviji. Pažljivo prati i, kao i mnogi drugi, intimno proživljava dramatične događaje na političkoj sceni bivše države, koja je krenula ka uspostavi tzv. Srbije.

“Vidjelo se da to ide ka raspadu i uspostavi Srbije. SDA se pojavila na političkoj sceni 1990. godine, a prije toga se ugasio Savez komunista. Vidjelo se da su SDA i predsjednik Izetbegović stranka koja daje odgovore na pitanja koja sam sebi postavljao. To je bila pojava političke stranke u vrlo turbulentnim, teškim, sumornim i neizvjesnim vremenima za državu Bosnu i Hercegovinu, bošnjački narod i sve bosanskohercegovačke patriote, sve ljude koji vole BiH i osjećaju je kao svoju domovinu. SDA je vratila osjećaj samopouzdanja Bošnjacima i svim bh. patriotima, politički ih organizirajući. To je za mene bila ključna i polazna stanica. Iz toga će se kasnije roditi sve ostalo kada je u pitanju SDA, borba za nezavisnost, odbrana Bosne i Hercegovine od agresije i postratna izgradnja BiH. To je, dakle, ključna činjenica i ključna stvar. Sud sam napustio na početku 1992. godine me zatekao na poslu advokata. Moji kontakti s ljudima iz SDA i komunikacija bili su takvi da, iako nisam formalno bio član SDA, pozvan sam odmah nakon izbora 1990. godine iz zeničke SDA da budem načelnik CSB-a u Zenici. Nisam tada izabran, ali sam pozvan. Sredinom 1993. godine odlazim u Okrug, a u julu 1994. godine odlazim u MUP RBiH. Tu sam bio sve do demobilizacije, do 1. maja 1996. godine. U tom periodu, od 15. jula 1994. godine pa sve do 1. maja 1996. godine bio sam načelnik CSB-a”, priča Džaferović o vremenima sudjelovanja u odbrani BiH od agresije.

Od 1. februara do 1. maja 1996. godine u Sarajevu radi kao sekretar Agencije za istrage i dokumentaciju te se nakon demobilizacije iz Sarajeva vraća u Zenicu, gdje je namjeravao nastaviti advokatsku karijeru. Međutim, tadašnji guverner kantona Salčinović ga je zamolio da ostane u njegovom kabinetu kao savjetnik.

“Na toj poziciji ostajem do izbora 1996. godine. Vodio sam izborni štab SDA i izabran sam za predsjedavajućeg Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, i to u dva mandata do 2000. godine, a istovremeno sam bio delegat u Domu naroda FBiH. Od 2000. godine član sam Doma naroda Parlamenta BiH, a od 2002. godine pa do danas član sam Predstavničkog doma. Ovo mi je četvrti mandat koji osvajam na direktnim izborima ispred SDA, u kojoj sam prošao put od općinske organizacije pa do centralnih organa stranke. Nakon Drugog kongresa SDA, postao sam član Izvršnog odbora SDA 1997. godine. Predsjednik Izetbegović vodio je to tijelo od 25 ljudi i ja sam bio jedan od njih”, govori Džaferović.

Danas će isticati da je za njega najznačajnije vrijeme kada ga je predsjednik Alija Izetbegović izabrao za portparola SDA.

“U vremenu od 1997. godine, a naročito vrijeme od 2000. godine pa sve do njegovog preseljenja na bolji svijet, bio sam bliski saradnik predsjednika Izetbegovića, baš onako kako portparol treba da bude, jer se tada za portparola tražila osoba koja ima političko iskustvo, koja ima članstvo u najvišem organu stranke i osoba koja učestvuje u kreiranju političkih stavova. To je vrijeme bilo nešto na što danas gledam kao na još nekoliko studiranih fakulteta. Tada sam puno naučio i o politici i o životu od predsjednika Izetbegovića. Velika je sreća i pravi Božiji dar da su ovaj narod i ova država imali takvog velikana i lidera kakav je bio predsjednik Alija Izetbegović”, sjeća se Džaferović, koji je 2001. godine na Trećem kongresu SDA biran za generalnog sekretara, Sulejman Tihić postaje predsjednik SDA, a Adnan Terzić zamjenik predsjednika SDA.

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Close