Ispovijesti

Juče sam bukvalno sapasio život jednoj djevojčici, djevojci… a bolje da nisam :(… Vraćao sam se sa posla pješice i išao baš iza te djevojke. Pričala je…

Juče sam bukvalno sapasio život jednoj djevojčici, djevojci… a bolje da nisam :(… Vraćao sam se sa posla pješice i išao baš iza te djevojke. Pričala je na mobitel i iznenada krenula da prelazi ulicu na neoznačenom mjestu. Iz supritnog pravca je išao autobus i bilo je neizbježno da je udari, nije bilo šanse da stane. Potrčao sam par koaka, zgrabio je za ramena i povukao nazad. U toj frci pali smo na trotoar i ja i ona. Ja sam uganuo zglb na ruci, a njen mobitel je polomljen. Ustala je i počela da mi psuje da sam manijak i dovikuje policiju. Par minuta kasnije stigla je i policijska patrola i ona im je tada rekla da sam iznenadao počeo mlatretirati i grliti i da smo zbog toga pali na trotora, optužila me fizičko maltretiranje i uništavanje skupocjenog mobitela. Ne mogu da vjerujem… U policijsku stanicu su došli i njeni roditelji te su mi rekli da će povući tužbu ukoliko im kćerci namirim mobitel i platim 600 eura za stres koji je preživjela… Mobitel je nećete vjerovati 900 eura… Ukupno traže da im platim 1.500 eura… Stotine ljubi su svjedoci da sam je spasio, aliniko nije zastao da to posvjedoči… čak ni vozač autobusa se nije zaustavi… Herojski potez spašavanja me načinio običnim idiotom, povrijedio sam ruku i iduća 4 mjeseca moram raditi za taj HEROJSKI ČIN.

-Tuga koju trenutno osjećam se ne može izmjeriti :(… Nakon što smo se vjenčali, jedina želja mog muža i mene bila je da postanemo roditelji, ali godine su prolazile, a ja nisam mogla da ostanem trudna. 23 godine braka, probali smo sve što nam je iko rekao, pili razne lijekove, koristili razne trave, više puta išli na umjetne, vantjelesne oplodnje, ma sve… ali džaba. Međutim prošle godine sa punih 45 godina nekim čudom sam ostala trudna, trudnoću iznijela bez problema, rodila prelijepu ZDRAVU kćerkicu bez ikakvih komplikacija, ali… treći dan nakon što smo ja i naša kćerkica došle kući iz bolnice sve je krenulo na loše :(. Kćerkica je naglo izgubila apetit, počela je povraćati na sve što pojede, nisamo znali šta se dešava sa bebom. Nakon što se 2 dana stanje nije popravljalo javili smo se našem ljekaru. i isti dan smo završile u bolnici. Tu veče, moja beba, moj mali anđeo je u mom naručju jednostavno samo prestala da diše i ljekari koji su se sakupili u par sekundi samo su konstaovali da je …  NIJE JOJ BILO POMOĆI. Ne mogu prihvatiti da je nema, bila je sa nama tek 7 dana, ali fali kao da je bila vječnost. Za 7 dana nas je učinila neizmjerno sretnim, ali isto tako i neizmjerno tužnim… Toliko nedostaje da boli… SRCE PUCA OD TUGE.

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Close