Vijesti

Serija zemljotresa pogodila BiH: Stručnjaci upozorovaju da najgore tek dolazi, a posljedice bi mogle biti KATASTROFALNE

Banjaluka može očekivati zemljotres jačine onog iz 1969. godine Obzirom da još uvijek ne postoji dovoljno veliki rentgen aparat kojim bi se snimila zemljina unutrašnjost, osnovne karakteristike seizmičnosti definisane su na osnovu podataka o zemljotresima koji su se dogodili u prošlosti i onih zemljotresa van teritorije BiH, a koji na teritoriji BiH ostvaruju značajne efekte. Zone sa najvišim seizmičkim hazardom na teritoriji BiH su, prema riječima Cvijić – Amulić, banjalučka zona i zona južne Hercegovine, te se u tim seizmogenim zonama mogu očekivati i najjači zemljotresi, jer su se kroz istoriju upravo tu i dešavali.

“Najjači evidentiran i dokumentovan dogođeni zemljotres na prostoru BiH je zemljotres iz 1969. godine koji se desio 27. oktobra, a koji je pogodio Banjaluku sa magnitudom 6.6 stepeni Rihterove skale i intenzitetom od 9 stepeni po Merkalijevoj skali. Upravo zemljotres takve jačine možemo i očekivati. Nije isključeno da on može biti i jači, a slabiji može biti sigurno. Znači, postoji vjerovatnoća da ako se jednom desio, može se desiti i drugi put. Kada će se desiti, to niko ne zna. Prognoza za zemljotrese ne postoji”, navodi naša sagovornica, ali i naglašava da generalno ne postoji pravilo pojavljivanja potresa u smislu periodičnosti, nego samo u smislu vjerovatnoće pojavljivanja događaja na određenom mjestu.

Posebno je loša situacija kada je riječ o praksi nadziđivanja zgrada, koja je bila aktuelna u Banjoj Luci početkom prošle decenije. Kod ovih nadogradnji, urbanističko tehnički uslovi su najčešće bivali prilagođeni željama investitora, a i projektanti su se takođe „prilagođavali“ tim željama.

“Ovim se obično na postojećem objektu isprojektuje prostor „bez ograničenja“ i bez ojačanja postojeće konstrukcije, po sistemu bez ulaganja u nešto što je investitoru „samo trošak“.Najčešće su se umjesto lakih koristili teški i neodgovarajući materijali, a bilo je slučajeva da je umjesto jedne nadograđeno dvije etaže i sl., po sistemu „kad se već radi da se iskoristi“. Treba pomenuti i slučajeve gdje se kod promjene namjene, obično u prizemlju, vrše radovi na „raščišćavanju“ prostora, koji su veoma opasni, naročito kod starih zidanih objekata”, ističe Cumbo.

Što se pak novih zgrada i objekata tiče, one bi, prema mišljenju našeg sagovornika po pravilu trebali biti kvalitetniji od starih, ali i njihova gradnja je propraćena nizom nedostataka. Pri projektovanju se najčešće u prvi plan stavljaju želje investitora, što u startu dovodi do mnogobrojnih konstruktivnih problema.  Često prizemlje bude ‘očišćeno’ od zidova i stubova, tzv. fleksibilno prizemlje, za razliku od krutih spratova ‘natrpanih’ zidovima, što može da dovede do sloma konstrukcije u nivou prizemlja. Također je zavladala poplava konzolnog isturanja objekata iznad prizemlja i to sa nosećim zidovima i stubovima na tim konzolama, kako bi se dobio veći prostor, što je također veoma problematično kada je u pitanju zemljotres.

“Ovo može biti i posljedica tranzicije društva i nedovoljno uređenih odnosa svih učesnika u izgradnji. Takođe je prisutan nedovoljan osjećaj odgovornosti i nebriga za posljedice budućeg zemljotresa. Kao da je zavladalo mišljenje da se ta prirodna katastrofa nama neće i ne može nikada desiti, a u ovoj poplavi preduzimačkih firmi i odsustvu zakonitosti postalo je važno samo trenutno dobiti i naplatiti posao. Međutim, kolika će biti oštećenja i cijena popravke nakon zemljotresa i ko će da garantuje vlasnicima stanova da će njihova zgrada moći biti upotrebljiva, još je velika nepoznanica”, kaže za Buku Cumbo.

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Close